Postoje trenuci u detinjstvu koji ne nestanu. Ne izblede, ne potonu pod godinama. Ostanu da trepere u nama kao julska svetlost nad potokom ili kao senka kofe u ruci na putu do stare leskovačke česme. Ja ih imam dva. I oboje su me, tiho i nepovratno, pretvorili u odraslu osobu. Imala sam 10 godina. Bilo je leto, vreo dan, a ja bosa, sa ispucalim petama uronjenim u planinski potok. Voda je bila bistra, hladna, žuborila je preko malih kaskada, šaputala svoja večna znanja granama nadvijenim nad mojim svetom. Oko mene – šuma, brda, tišina. A u meni, najednom, neka tiha svetlost. Potreba da ćutim, ali da istovremeno budem saslušana. Gledala sam tok reke i zamišljala kuda sve može da ode. Znala sam da ta voda negde nestaje, pretače se u druge reke, možda dopire do mora. Do obala koje nikada neću videti. I tada sam, po prvi put, povezala sebe […]
Članak Dva jutra kada sam odrasla se pojavljuje prvo na JuGmedia.
© 2025 Sedmasila All rights reserved.