Hroničar i proučavalac istorije vranjskog kraja i juga Srbije Bane Dimić priredio je feljton o istaknutim oficirima i podoficirima Kraljevine Jugoslavije poreklom iz Vranja. Dimić je bio i kopriređivač feljtona o istorijatu vranjskog tenisa (zajedno sa Miloradom Đorđevićem Bondetom), koji je takođe objavljen na našem portalu.
Piše: Bane Dimić
Poreklo porodice pod familijarnim nadimkom Ježinci u Vranju datira od početka 19. veka. Pretežna delatnost članova ove porodice bila je trgovina. Određeni broj mladih ljudi iz ove porodice opredelio se za vojnu službu, među kojima je bio i Dragomir Stošić Ježa (slika 1, Dragomir sa sabljom).Roditelji Dragomira Stošića bili su Mladen Stošić (trgovac i učesnik u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu) i Jelisaveta Stošić (devojačko Kalčić, takođe iz starovranjske porodice). Dragomir Stošić je rođen 1905. godine u Vranju, u porodici sa još dva sina - Dimitrijem, rođenim 1906. godine, i Vladimirom, rođenim 1915. godine. Dragomir i Dimitrije završili su Vojnu akademiju u Beogradu. Dragomir je završio Vojnu akademiju 1927. godine, kao 52. klasa.
Dragomir kao regrut. Foto arhiva B. Dimića
Dragomir se oženio Desankom Nedeljković iz Vranja, iz porodice Barbaci. Imali su četvoro dece: Stanislava (Bebica), Tomislav (rođen 1933. u Cetinju), Branislava (rođena 1936. u Užičkoj Požegi) i Zoran (rođen 1941. u Užicu).
Dragomir sa suprugom. Foto arhiva B. Dimića
Službovanje Dragomira Stošića, kao oficira, započeto je u Beogradu. Zatim je bio premešten na službu u Berane, Cetinje, Užičku Požegu i Užice. Unapređen je u čin majora i postavljen za komandanta bataljona u Užičkoj Požegi, a zatim u Užicu.Dana 16. aprila 1934. godine imenovan je za komandira mitraljeske čete i Pešadijskog puka Stevan Nemanja. Dana 20. decembra 1940. godine imenovan je za komandanta Četvrtog pešadijskog puka Stevan Nemanja.
Dragomir Stošić Ježa sa pukom. Foto arhiva B. Dimića
Učestvovao je u rušenju pančevačkog (železničkog) mosta neposredno pre napada Nemačke na Kraljevinu Jugoslaviju.Kao major četvrtog pešadijskog puka, zarobljen je i poslat u logor u Trieru, zatim u Hammelburg, pa u Nürnberg, gde je bio do 27. aprila 1945. godine, kada ga je oslobodila američka vojska. Njegov zarobljenički broj bio je 6530, a nalazio se u Krigs-Oflagu XIII, baraka 30.
Dragomir u zarobljeništvu. Foto arhiva B. Dimića
U maju 1945. godine vraća se iz zarobljeništva porodici u Vranju i do penzije se bavi računovodstveno-knjigovodstvenim poslovima, za koje je stekao znanje u zarobljeništvu.Po povratku iz logora u Nemačkoj, tadašnji načelnik Vojne akademije Savo Orović pozvao ga je, zbog nedostatka nastavnog kadra, da se reaktivira i predaje na Akademiji, što je on odbio uz obrazloženje da je „položio zakletvu za kralja i otadžbinu“. U penziju je otišao kao civilno lice početkom sedamdesetih godina prošlog veka. Umro je 1993. godine i sahranjen je na Šapranačkom groblju u Vranju.(kraj feljtona)
Oficiri Kraljevine Jugoslavije poreklom iz Vranja: Piža, Ježa, Viktor i Luiđi FELJTON (I)
Oficiri Kraljevine Jugoslavije poreklom iz Vranja: Ranko Stošić i Borivoje Manić (II)
Oficiri Kraljevine Jugoslavije poreklom iz Vranja: Dragan Draža Sotirović (III)
Oficiri Kraljevine Jugoslavije poreklom iz Vranja: Živan Knežević (IV)
DruštvoDragomir Stošić JežaoficiriVranjeporekloKraljevina Jugoslavija