Zašto sve više gledalaca koristi titlove?

Da li vam se dešava da čim se udobno smjestite ispred televizora, automatski posežete za daljinskim upravljačem kako biste uključili titlove? Niste jedini, istraživanja pokazuju da većina gledalaca više ne može da razumije dijaloge bez teksta na ekranu, a razlog nije u vašem sluhu, već u samoj tehnologiji. Kada naveče pustite omiljenu seriju, da li vam je postala navika da palite prevod čak i ako odlično poznajete jezik? Prema istraživanju medijske kuće “Vox”, čak 57 odsto gledalaca redovno koristi titlove jer imaju osjećaj da bez njih ne mogu da pohvataju šta glumci govore, piše “Unilad”. Problem nije u vašim ušima Edvard Vega, video-producent u “Vox-u”, objašnjava da u ovoj pojavi nema ničeg neobičnog. Razlog zašto sve više ljudi ima potrebu za titlovima ne leži u globalnom problemu sa sluhom, već u drastičnim promjenama zvučne tehnologije koje su se desile tokom posljednjih godina. Ostin Olivija Kendrik, urednica dijaloga u kompaniji “Pace Pictures”, ističe da je to pitanje sa kojim se neprestano susreće u svom poslu. – U suštini, radim hirurški preciznu obradu svake riječi koju glumci izgovore. Stalno me pitaju zašto je danas dijaloge tako teško razumjeti – pojasnila je Kendrikova. Za one koji žele da dokuče ovaj fenomen, jednostavnog odgovora nema. Prema njenim riječima, riječ je o “višeslojnom i složenom” problemu koji se na kraju ipak svodi na tehnologiju. Revolucija u snimanju zvuka: Od glomaznih mikrofona do tihe glume Nekada su mikrofoni bili veliki, nezgrapni i teško se skrivali na setu. Ipak, stari žičani mikrofoni snimali su sav zvuk na jednu jedinu traku, što je značilo da su glumci morali da budu pažljivo pozicionirani i okrenuti pod pravim uglom kako bi se njihov glas jasno zabilježio. Danas su mikrofoni mali, bežični i vrhunskog kvaliteta. Glumci više ne moraju da govore u jedan zajednički mikrofon, već svako nosi svoj “bubicu”. Iako bi to trebalo da bude prednost, dovelo je do toga da glumci više ne moraju da projektuju glas. Rezultat? Govore znatno tiše, mrmljaju ili šapuću kako bi postigli “prirodnost”. –Naturalizam u glumi, međutim, nije uvijek najbolji za razumljivost – istakao je Vega. Skupa postprodukcija i borba sa efektima U prošlosti, ako bi dijalog bio nerazumljiv, glumci bi išli na ponovno snimanje u studiju (proces poznat kao ADR). Danas je to preskup proces koji producenti nastoje da izbjegnu. Umjesto toga, stručnjaci poput Kendrikove pokušavaju da “vještački” poprave zvuk u montaži. Kada urednik dijaloga obradi snimak, on ide kod miksera zvuka čiji je zadatak da spriječi preklapanje ljudskog glasa sa muzikom i efektima. – Veliki je izazov “izrezati” te frekvencije i stvoriti prostor da se dijalog probije kroz svu tu buku, a da ne zvuči zamućeno – rekla je Kendrikova. Moderni televizori nisu krivi, ali ne pomažu Kendrikova navodi da današnji trend “glasnog i sveprisutnog zvuka” u produkciji dodatno guši glasove. Jednostavno pojačavanje dijaloga nije rješenje, jer bi se dobio izobličen zvuk koji bi bio preglasan u odnosu na ostatak zvučne slike. Dodatan problem su i naši uređaji. Tanki zvučnici ugrađeni u moderne, elegantne televizore jednostavno ne mogu da se mjere sa moćnim sistemima u bioskopskim dvoranama. S obzirom na to da se tehnologija zvuka razvija u pravcu koji ne pogoduje ljudskom uhu u kućnim uslovima, čini se da ćemo titlove koristiti još dugo. Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.The post Zašto sve više gledalaca koristi titlove? appeared first on Srpskacafe.