Zbog čega na top listi poslodavaca u BiH nema nijednog preduzeća iz Srpske?

Pad industrijske proizvodnje u Republici Srpskoj traje već 4 godine, a prema podacima za prvo tromjesečje 2026, nastavlja se i trend smanjenja broja radnika u fabrikama. Ovi podaci Privredne komore Republike Srpske samo su dio mozaika koji upućuje na zaključak da industrija u Srpskoj tone, a radnici bježe, između ostalog i zato što plate beznadežno kaskaju za troškovima života. Posebno je tmurna situacija u prerađivačkoj industriji, koja čini 65 odsto industrijske proizvodnje u RS i još uvijek zapošljava veliki broj radnica i radnika. Podsjećamo, prema podacima Saveza sindikata Republike Srpske, sindaiklana potrošačka korpa za april ove godine koštala je 2.904 KM, dok je u istom mjesecu, prema Zavodu za statistiku RS, prosječna neto plata u prerađivačkoj industriji bila svega 1. 423 KM. Dakle prosječna radnička plata u ovoj branši nije dovoljna ni za pola korpe. Uz sve to, radna mjesta u prerađivačkoj industriji, koja se oslanja uglavnom na lon poslove, nisu više sigurna kao nekad. U protekle 2 do 3 godine ova grana se suočava sa ozbiljnom krizom, poskupljenjem energenata i smanjenjem tržišta, jer sa zapada stiže sve manje narudžbi za pravljenje cipela i automobilskih dijelova, ili za šivanje garderobe. Uprkos tome poslodavci su uspjeli nešto zaraditi. Prema podacima APIF-a, dobit poslodavaca u prerađivačkoj industriji prošle godine je iznosila 716 miliona KM i bila ke veća za oko 12 odsto u odnosu na prethodnu 2024. U istoj godini plate u ovoj branši su porasle za 8,2 odsto ili za oko100 KM. A koliko su u isto vrijeme poskupjeli hrana, gorivo i ostali artikli neophdni za pristojan život, svi dobro znamo. Da ni na nivou BiH industrijski radnici nisu bog zna kako cijenjeni i nagrađeni, pokazuje i najnovije istraživanje vodećeg portala za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini – MojPosao.ba. Prema istraživanju, među 10 najpoželjnijih poslodavaca u BiH našlo se samo jedno industrijsko preduzeće iz Grda u Federaciji BiH. Pokazalo se da većina građana BiH želi da radi u trgovinama ili bankama. Na ovoj listi nema nijednog preduzeća iz Republike Srpske, ni industrijskog, ni bilo kojeg drugog. Jedini poslovni subjekat iz RS, koji su ugurao na “odlično 10. mjesto” je jedna banka sa sjedištem u Banjaluci. Pored plata, ključni kriterijumi koje radnici ocjenjuju kod izbora poslodavca su dobar tretman zaposlenih od strane šefova i sigurnost radnog mjesta. Radenko Smiljanić, potpredsjednik Saveza sindikata Republike Srpske i doktor tehnologije sa dugogodišnjim iskustvom u privredi, kaže da situacija nije dobra, ne samo u Republici Srpskoj, nego i u cijelom regionu. A to je, objašnjava, rezultat nekoliko faktora: od krize u EU, do kaskanja u tehnološkom razvoju. – Prvo, plate u privredi rastu sporije od troškova života, to je činjenica, a uz to radna mejsta su nesigurna, jer nikad ne znate kad će se neka firma zatvoriti ili drastično smanjiti broj zaposlenih. Uz to, u nekim preduzećima u realnom sektoru imate takozvane žute ili privatne sindikate, koje kontrolišu poslodavci i koji ne mogu zaštiti prava radnika, jer su samo nominalno sindikati – kaže Smiljanić. Izlaz iz te siutuacije radnici traže ili u odlasku u inostranstvo, ili u zapošlajvanju u javnom sektoru, makar i preko veze, jer su budžetski radnici ipak bolje zaštićeni: imaju sigurnije plate, regres i ostala davanja, imaju kolektivne ugovore koji im garantuju dodatna prava, a koji nisu sklopljeni ni u jednoj grani privrede. – Imamo i ozbiljan problem koji je povezan sa napretkom nauke i tehnologije, odnosno vještačke inteligencije i robotike u čemu mi kaskamo. Poslodavci u EU, gdje god mogu radnika mijenjaju robotom, a gdje to ne mogu a gdje to ne mogu, traže osposobljene radnike, koji imaju kombinaciju praktičnog zanata, tehničkog znanja i digitalne pismenosti. Zato mnogi radnici u EU, pa i naši radnici, koji se nisu na vrijeme doškolovali ili osposobili za rad u novim uslovima, ostaju bez posla. I gdje će onda oni, nego vratiti se ovamo – kaže Smiljanić. Podsejća da upravo od tržišta EU zavise i mnoge naše fabrike u preprađivačkoj industriji. – Mi sve to gledamo sa strane, kao da se dešava tamo daleko i nema nikakve veze sa nama. A ima. Prvo, naše proizvodne kompanije uglavnom rade kao podizvođači za zapadne firme. A to znači mala zaradu po proizvodu, zavisnost od EU ekonomije, veliki pritisak na cijenu rada. Ako EU uđe u ozbiljniju recesiju, prva stvar koju velike kompanije smanjuju jesu narudžbe prema jeftinijim podizvođačima na Balkanu – kaže Smiljanić.Posebna priča je što ti trendovi, ako želimo da industrija opstane, neminovno moraju doći i do nas. – Potreba za klasičnim fizičkim radom ili nisko kvalifikovanim radnicima će opadati. Tražiće se manje ljudi, ali stručnijih. Plate će rasti sporije od cijena života. Najviše će vrijediti: CNC operateri, automatičari, varioci vrhunskog nivoa, procesni inženjeri. Ko bude znao raditi uz automatizaciju – opstaje. Ko ostane samo na “ručnom radu bez dodatnog znanja” – biće pod pritiskom – kaže Radenko Smiljanić. Srpskainfo The post Zbog čega na top listi poslodavaca u BiH nema nijednog preduzeća iz Srpske? appeared first on BLINK.ba. Povezane vijesti: Nakon prozivki Stanivuković upitao Vukanovića “Da li je to sistem ZA KOJI SE BORIMO?! VLADA RS I DALJE ĆUTI Tužilaštvo BiH formiralo predmet, SIPA dobila naredbu da uđe u “Aluminu” PRODAJU SE ISTI DAN KAD OSVANU U OGLASIMA Kriza i dalje zaobilazi tržište nekretnina