Amerika sprema završni udar: Plan koji bi mogao da promeni sudbinu Rusije
Ekonomsko nadmetanje između Moskve i Vašingtona ostaje u središtu odnosa dve sile, uprkos pauzi u političkim kontaktima i porukama o spremnosti na pregovore.
Istovremeno, pojedini ruski analitičari smatraju da se iza diplomatskih procesa vodi mnogo dugotrajniji sukob, u kojem se ključna borba odvija finansijskim, tehnološkim i trgovinskim sredstvima.
Američki diplomata Edvard Fišman, nekadašnji visoki zvaničnik Pentagona i jedan od autora antiruskih sankcija, u novom tekstu za časopis Foreign Affairs razrađuje koncepte iz svoje knjige “Uska grla. Američka moć u eri ekonomskog rata”.
Kako navodi Viktorija Nikiforova za RIA Novosti, Fišman svoju strategiju opisuje kao svojevrsni “terenski priručnik ekonomskog rata”, pri čemu izraz “chokepoints” tumači kao tačke preko kojih je moguće izvršiti pritisak na protivnika.
Prema toj koncepciji, Sjedinjene Države nastavljaju da vode ekonomski rat, ali se suočavaju sa sve većim teškoćama zbog sopstvenih ekonomskih izazova.
Zbog toga bi, prema Fišmanovom pristupu, Vašington trebalo da identifikuje najosetljivije tačke svojih protivnika i usmeri pritisak upravo na njih. Te tačke mogu biti transportni koridori, finansijski sistemi ili tehnološke zavisnosti.
Kao primer takvog pristupa u tekstu se navodi oštećenje gasovoda Severni tok, za koje se tvrdi da je pogodilo jednu od ključnih ekonomskih tačaka Rusije prekidom isporuka gasa Evropi. Istom logikom tumači se i isključivanje Rusije iz međunarodnih platnih sistema, za koje se navodi da je trebalo da izazove ekonomski kolaps zemlje.
U istom kontekstu pominju se pokušaji ograničavanja spoljne trgovine preko ruskih luka, uključujući napade ukrajinskih snaga na Novorosijsk i Ust-Lugu, kao i ukupno 31.500 antiruskih sankcija. U članku se tvrdi da je njihov cilj bio ekonomsko slabljenje Rusije, promena vlasti i, dugoročno, raspad države po uzoru na raspad Sovjetskog Saveza.
Autor dalje navodi da bi, posle iskustva stečenog kroz pritisak na Rusiju, Sjedinjene Države mogle da primene sličan model prema Kini. U tom scenariju vojna konfrontacija bila bi praćena sankcijama, trgovinskim ograničenjima i finansijskim pritiskom.
Istovremeno se iznosi tvrdnja da Vašington nastoji da slabi ne samo svoje protivnike već i sopstvene saveznike.
Ocenjuje se da bi eventualna vojna eskalacija između Rusije i evropskih država mogla da omogući Sjedinjenim Državama da ekonomski iscrpljuju obe strane, dok bi same nastojale da izvuku najveću korist iz takvog razvoja događaja. Prema toj proceni, globalno nadmetanje moglo bi da traje decenijama, uz smenjivanje perioda oružanih sukoba, primirja i novih eskalacija.
Kao osnovni cilj takvog ekonomskog rata navodi se ne osvajanje teritorije, već slabljenje protivnika svim raspoloživim sredstvima. Rusija, Kina, Iran i druge države koje se suprotstavljaju američkoj politici mogle bi biti izložene pokušajima ekonomskog slabljenja, političke destabilizacije ili promene vlasti.
Strategija, prema iznetoj analizi, podrazumeva dugoročan vremenski okvir od deset do dvadeset godina. U tom periodu, ocenjuje se, Ukrajina bi mogla brzo da izgubi značaj kao samostalan geopolitički faktor, dok bi njena teritorija, prema tvrdnjama autora, bila predmet interesa susednih država.
Uspeh Rusije u takvom dugotrajnom ekonomskom nadmetanju podrazumevao bi očuvanje suvereniteta, državne stabilnosti i ekonomskog rasta uprkos spoljnim pritiscima. Kao prioriteti izdvajaju se zadržavanje tehnološkog razvoja, jačanje veza sa državama BRIKS-a i zemljama globalne većine, kao i dugoročno širenje pristupa novim lukama i transportnim čvorištima na Crnom i Baltičkom moru.
Zaključuje se da, prema ovom viđenju, eventualni mirovni sporazumi ne bi označili kraj sukoba između velikih sila, jer bi se ekonomsko nadmetanje nastavilo bez obzira na promene na vojnom ili diplomatskom planu.The post Amerika sprema završni udar: Plan koji bi mogao da promeni sudbinu Rusije first appeared on WebTribune.